Nedjeljno sunčano jutro, mi na putu prema Turovima, sa planom da posjetimo Veliko jezero na Treskavici.
Tog jutra, Turovi su bukvalno prebukirani automobilima, sva ‘mjesta’ za parkiranje su zauzeta, pa vidimo parkirana auta niže u selu, dalje od početne tačke ture. Svaki vikend, na bilo kojoj planini, svjedoci smo sve većeg broja planinara. Zbog te pomisli u meni se javljaju i sreća i strah. Sreća jer su naše planine vrijedne posjete i imaju mnogo toga za ponuditi. Strah jer nisam sigurna da svi planinare iz pravih razloga i da će na pravi način pohoditi naše planine, bez uništavanja prirode i ugrožavanja sopstvene sigurnosti.
Žao mi je što ljudima u selu narušavamo mir, ali vidim da su oni već naviknuti na to. Taman kad smo mislili da nećemo moći parkirati u selu, iz kuće izlazi Ramiz koji nam otvara kapiju i ustupa parking mjesto.
Brzo smo se obukli i krenuli duž staze. Cijelim putem smo se mimoilazili s planinarima, sretali neke stare i upoznavali nove prijatelje. Nakon makadamskog puta i staze kroz šumu, izlazak na Šišan djeluje osvježavajuće. Ljepota Treskavice tek tada opija cijelo biće i znamo da sve ono prije nije bilo uzalud. Pogled na jezero kao i uvijek oduzima dah. Teško je prebrojati koliko puta smo bili tu, a svaki put je osjećaj nevjerovatan.
Kod planinarske kuće pravimo veću pauzu za ručak, kafu i čaj. Spuštamo se do izvora i planiramo nastaviti dalje do Platnog jezera, ali dio ekipe ne može odoljeti a da se ne okupa u Velikom jezeru, pa tu pravimo još jednu pauzu. Kupanje, posjeta Platnog jezera i nazad do Turova.
Svratili smo i do Kazana, odmorili uz svježinu Željeznice i osjećali zadovoljstvo zbog još jednog divnog dana u planinama naše Bosne i Hercegovine.
Sljedeći vikend je blizu, mi već imamo planove, a vi?