Nikada nemojte zaboraviti da je planina starija od nas. Mi smo samo usputni gosti, a ona kulturni domaćin. Lijepo nas ugosti, ali mi nismo njene gazde, to nije naša kuća i ne posjedujemo je. Ni jedan pedalj njen nije u našem vlasništvu, ni jedan vrh, travka ni cvijet. Sve to nam je ‘dato’ ali samo na trenutak. Poklonjen nam je mali dio te neprolazne ljepote i to pod uslovom da se s poštovanjem ophodimo i da igramo po njenim pravilima.
Mnogi se zanose i misle da ‘osvajaju’ neke vrhove, neke visine i u tome potpuno zaboravljaju početke, smisao i istinsku ljepotu. Vrlo često kažemo ‘čuvajmo planine’, ali bi ustvari trebalo reći ‘čuvajmo nas’, jer mi prirodi ne možemo ništa. Ona može da nas trpi do određene granice, a onda prestaje biti kulturni domaćin, zatvara vrata svog gostoprimstva i uzvraća nam. Vraća nam duplom mjerom i pokazuje ko je glavni, ko određuje pravila igre i ko pobjeđuje. Kada pišem ‘planine’, po potrebi možete čitati i ‘priroda'…
Piše: Sumeja Muhić