Svjedoci smo da se u posljednje vrijeme sve više ljudi okreće prirodi, aktivnim odmorima, planinarenju. Naravno da nas raduje da ljudi konačno shvataju šta i koliko nam priroda može pružiti. Ali, shvataju li baš svi?
Pored naše radosti rodile su se i brige. Brige za planinu (prirodu), brige za sigurnost ljudi. Neki su počeli planinariti sa planinarskim društvima, sa prijateljima planinarima, ali ima i onih koji su dovoljno hrabri pa su krenuli u planine sami, bez ikakvog iskustva. Planinarenje je aktivnost koja zahtjeva određenu psiho-fizičku spremnost, određeno znanje i zaista puno sreće. Ne postaje se planinar jednim odlaskom u planinu. Planinar se postaje poštovanjem, slušanjem i upoznavanjem planine. Planinarske škole nisu bespotrebna stvar. Mnogo je stvari koje moramo naučiti o kretanju i boravku u planini. Uvijek se nadamo najboljem, ali moramo biti spremni na najgore. Moramo biti svjesni da je i najpitomija planina – divljina, nepredvidiva sa puno opasnosti, i subjektivnih i objektivnih. Bezbroj je slučaja stradanja planinara koji su imali nivo iskustva koje mnogi od nas neće nikada dostići. Sreća je ako prođemo desetine, stotine tura bez ijednog nemilog događaja, ali zapamtite: u planini se nikada ne zna. Zato budimo oprezni, učimo od starijih planinara (ne nužno po godinama starijih, nego po iskustvu) i prije svega poštujmo Planinu.
Postoji mnogo razloga iz kojih ljudi odlaze u planine, ali pogrešni su oni razlozi gdje nedostaje ljubav i poštovanje, a dominira pohvala na društevnim mrežama. Ne postoji niti jedan dobar razlog zašto biste vi ostavljali svoj trag u prirodi, bilo to ostavljanjem smeća, potpisivanjem na kori drveta, nepropisnim loženjem vatre, vožnjom motornih vozila mimo predviđenih puteva za iste, ubijanjem životinja… Mi planini (prirodi) ne trebamo. Ona može bez nas. Ukoliko se budemo prema njoj ophodili bez poštovanja, budite sigurni da će sve to doći na naplatu. A priroda će nastaviti dalje, pobijediti. Jer priroda uvijek pobjeđuje i opstaje.
Uvijek smo pozivali ljude u planinu, radili na omasovljenju planinarenja i radovali se novim planinarima, ali osjećamo jaku potrebu da ljude pozovemo na odgovornost i prema sebi i prema prirodi. Uživajte u planinama ali uvijek imajte na umu da planina ne pripada nikome. Planina pripada samo sebi i igra se po njenim pravilima.
Piše: Sumeja Muhić