Dok je jedan dio naše ekipe uživao na Zelengori, drugi dio se pridružio planinarskom društvu „Visočica“ na turi na Sivadije, planina Prenj. Uzaludno je pokušavati riječima opisati posebnost ove planine. Prenj se mora doživjeti, vidjeti i osjetiti. Ima svoj posebni ritam i energiju.
Turu smo započeli sa Rujišta, uživajući u hladovini šume sve do doma Bijele vode gdje smo predahnili i osvježili se, a zatim nastavili dalje. Vjetar na sedlu i divni pogledi su nam vratili svu izgubljenu energiju i dali snagu da nastavimo dalje, nagrada na vrhu su nam bili kolači i kafa.
Za Prenj je malo jedan dan, a možda ni čitav život nije dovoljan, pa tako možemo razumjeti riječi Lazara Drljače: „…kada umrem, nosite me na Prenj…“.
Zahvaljujemo se PD „Visočica“ na lijepom druženju i radujemo se budućim zajedničkim avanTurama!
Piše: Sumeja Muhić