Zamislite da tokom jedne ture možete da prođete šumom, pašnjacima, slušate žubor vode, pijete sa najčišćih izvora, prošetate pokraj jezera, napravite fotografije iznad jezera, popenjete više od jednog vrha, pojedete domaću pitu, kupite domaći kajmak, uživate u nestvarnim pogledima, ležite na snijegu i u ljetnim mjesecima, sakupljate razne minerale… Sve to i još mnogo više možete imati na Vranici. Ova, jedna od najstarijih planina u našoj domovini, ugostila je našu ekipu proteklog vikenda.
U subotu ujutro zaputili smo se iz Jezernice prema Prokoškom jezeru. Uprkos veoma toplom danu i jakom suncu, hlad šume i žubor vode su nam olakšali ovaj dio staze. Pri dolasku na jezero, nismo mogli samo proći, morali smo ostati barem malo i uživati u toj ljepoti, iako smo znali da se pri povratku opet srećemo i da ćemo ga gledati i sa visine. Na našem prvom vrhu, vrhu Treskavica, sreli smo naše prijatelje planinare iz PD „Konjuh“. Naravno, nije moglo proći bez zajedničke fotografije i barem kratkog druženja. Pored mnogih blagodati, planinarenje nam donosi i mnogo novih prijatelja.
Na vrhu Ločika uživali smo sve dok nas kapi ljetne kiše nisu podsjetile da tu, nažalost, ne možemo ostati.
Vranica je neopisiva ljepota, darežljiva divljina. Neka istraživanja pokazuju da je najstarija, ne samo u Bosni i Hercegovini, nego i šire. Njeno bogatsvo vodom, florom, faunom, mineralima i još mnogo toga, u isti mah je i divlje i pitomo. Dozvoljava čovjeku da živi s njom, ali mu ipak ne dopušta da uspostavi samo svoja pravila.
Kao i uvijek, donosimo vam fotoreportažu. Uživajte i vidimo se uskoro!
Piše: Sumeja Muhić