Vesela ekipa zaputila se iz Sarajeva put Prače u jutarnjim satima protekle subote. Za one koji nisu znali, Prača je nezaobilazna destinacija tokom cijele godine, a posebno u jesenjim danima. Mi smo već okusili tu ljepotu, tako da posjeta Prači ima zagarantovano mjesto u kalendaru naših aktivnosti.
Iako tmurno vrijeme i magla koji su nas pratili tokom vožnje, nisu puno obećavali, čim smo se popeli na obronke iznad Prače dočekalo nas je sunce, a u dolini je magla imitirala more.
Smjestili smo se u seosko domaćinstvo Hududovi. Dio ekipe je ostao da uživa u čarima seoske avlije, dok su ostali krenuli po pogled sa Crnog vrha i Cjerica.
Pješačenje smo započeli koračanjem po tepihu od mahovine, kroz listopadnu šumu, čije su nijanse neopisive. Bogatsvo mirisa, boja i pejzaža jednostavno se ne može dočarati riječima. Iako nadmorska visina Crnog vrha ne zvuči opasno, trebali su nam fini napori da dođemo do njega. Krenuvši iz sela, prošli smo razliku u nadmorskoj visini od oko 400 m.
Sa vrha se pruža pogled na Trebević, Jahorinu, Romaniju, Gosinu, Klek, Stolac…
Dalje smo nastavili prema vidikovcu Cjerice, gdje smo morali napraviti veću pauzu. Morali smo, jer ovo mjesto naprosto plijeni i zove te da ostaneš tu i da uživaš. Da uživas u suncu, pogledu, mirisu i tišini.
Teško bismo mi krenuli sa Cjerica da nismo znali da nas čeka seoski ručak. Dok smo se vratili u seosko domaćinstvo Hududovi krompir je taman bio pečen. Složili smo se da je krompir, sir i kajmak mnogo bolji ručak od roštilja koji smo planirali. Nakon ručka, kafe, pekmeza i jabukovače krenuli smo u berbu jabuka, krušaka, oraha i prase. Sa sela se niko ne vraća praznih ruku.
Sa zadovoljstvom možemo reći da je ovo bila jedna jako dobro iskorištena subota. Pješačili smo oko 13 kilometara, uživali u prirodi i družili se. A Prača je mjesto gdje sve to možete imati u jednom danu.
Ukoliko još niste, obavezno – Visit Prača!
Piše: Sumeja Muhić
