Durmitor za nas predstavlja snagu planine koju osjetite tek kada ste na njoj uz fascinantne ljepote, stare priče i legende, a ovdje podsjećamo da je njegov najviši vrh Bobotov kuk (2.523 mnm), ujedno i najviši vrh Crne Gore, gledano sa stanovišta da se za najviši vrh uzima onaj – koji je cijelom svojom površi na teritoriji te države.
Uspon na njega predstavlja najveće zadovoljstvo za sve planinare pa tako i naš start sa prevoja Sedlo. Izabrali smo ovaj pravac iz razloga što dolazimo iz Sarajeva i radi potrebe da se isplanira svaka minuta puta – da bi što više uživali u ovom okruženju. Dan kao iz snova kada je u pitanju i vremenska prognoza, vidljivost i temperatura.
Cijelim putem sa startne pozicije divili smo se prizorima koje bilo kakva kamera ne može snimiti pa smo tako i ostavljali po strani mobitele i kamere, i skoro bez treptaja, pokušali očima upiti što više “snimaka”.
Laganim korakom zagrijali smo se do pred glavni uspon od jezera Zeleni vir, a gdje se sa 2028 mnv penjemo na 2523 mnv. Na samom izlasku jedan dio staze je i osiguran sajlom koja je postavljena prije 3-4 godine.
Sa vrha se pruža prelijep pogleda od kojeg jednostavno poželite da samo sjedite i dugo upijate sve te prizore.
Nakon duže pauze na vrhu, ručka, fotografisanja i ohlađenih koljena – nastavljamo nazad istim putem ali opet sa drugačijim slikovnim prikazom za naše oči i kamere, jer je sunce sad s druge strane…
Silazak dosta brži i uz dopunjene boce vode tužnih lica žalimo što nismo imali mogućnosti ostati “dan više”.
Zahvaljujemo se učesnicima na super druženju i vidimo se uskoro na nekoj novoj avanTuri.
U prilogu nekoliko fotografija.
