Poći ću
Čim osvane tiha zora
Da vidim gdje se budi sunce
Više puta smo Sunce ispratili na planini, a rijetko smo ga dočekali. Tako je ekipa Udruženja Avantur u noći sa petka na subotu (10/11.08.2018.) organizovala noćnu turu u cilju da zajedno, na planini, dočekamo izlazak sunca. Pješačenje smo počeli od planinarskog doma u Sinanovićima – Tušila. Tu smo pripremili svoje lampe, ruksake na leđa, zahvalili nebu što nam otkriva svoje ukrase i obećava lijepu, vedru noć.
Pri ulazu u šumski dio staze pozdravili smo ‘domaćine’ – neko pjesmom, neko zvižducima, lupkanjem, ali sve u cilju da životinjama koje gospodare ovim predjelima pokažemo da dolazimo u miru i zamolimo da nas puste da i mi malo uživamo na njihovom terenu. Na izlazu iz šume prikupili smo nekoliko drva za vatricu, znajući da nas nakon toga čeka samo niska trava i kamenjar. Nakon cca 2,5 h pješačenja stigli smo do vrha Drstva (1808 m/nv) gdje smo predahnuli, ugasili lampe i uživali u pogledu na zvijezde. Od Drstve nastavili smo grebenom prema vrhu Vito gdje smo nešto prije Vite odlučili dočekati Sunce.
Vrijeme je bilo više nego idealno: vedro, bez vjetra i ugodna temperatura. Oko 5 h nebo je već krenulo sa svojom predstavom. Zvijezde su isčezavale, a horizont je poprimao nijanse crvene, narandžaste i žute. Sjedili smo u miru i čekali, upijali svaku boju. Osječaj kad ugledate crvenu kuglu kako se stidljivo pojavljuje i najavljuje novi dan, ne može se lahko opisati. Bez riječi smo gledali Sunce kako se budi i pratili ga sve dok se nije smirilo i počelo da nas obasjava.
Tu smo zapalili vatru, ispekli roštiljske kobasice, kukuruz i uživali u ranom doručku. Nastavili smo uspon do Vrha Vito (1960 m/nv) gdje smo uživali u pogledu na okolne planine, kratko predahnuli i nastavili put nazad u planinarski dom.
Svaki put kažemo da se doživljaj ne može prenijeti objektivom, a ovaj pogotovo. Ipak, potrudili smo se bar nešto ponijeti i vama, pa u nastavku uživajte u fotografijama.
Vedro!
Piše: Sumeja Muhić
