Planinarenje i djeca: hiperaktivne smiruje, sramežljive osnažuje!

4197

Zanimljivo je posmatrati kako djeca iz današnjeg tehnološkog doba na planinarenju u prirodi brzo počnu poštivati izbalansirani ritam prirode.

Hiperaktivne umiruje, a one sramežljivije priroda izbalansira.

Djeca u prirodi, mogu biti djeca! Mogu osjetiti slobodu kretanja, udisati svježi zrak, prikupljati plodove prirode, radovati se svakom pužu, cvijetu ili kapljicama kiše!

Zablatiti se, zašto ne?

Izađite u prirodu, planinarite, provedite kvalitetno vrijeme s vašom djecom na svježem zraku i dopustite im da se ponašaju kao djeca, da budu djeca, a dopustite i sebi s vremena na vrijeme da ono dijete koje i dalje čuči u vama sretno iskoči na površinu!

Često se događa da ljudi na planinama spontano zapjevaju i radosno pjevuše, poput neke ekspresije izazvane regenerirajućom energijom planina!

Planinarenje zahtijeva disciplinu, kako tijela, tako i uma. Svakako, vrijeme provedeno u prirodi dobro je za naše zdravlje, no nažalost sve manje vremena provodimo u prirodi, a sve više sjedimo hipnotizirani pred raznim ekranima.

Ako naučimo našu djecu posmatrati prirodu, u njima će se razviti strahopoštovanje i zahvalnost, a osvijestit će i prirodni tijek i vijek transformacije.

Planine su oduvijek zauzimale posebno mjesto u duhovnosti svjetskih civilizacija.

Svaka civilizacija ima svoju svetu planinu.

U planinama dominira vertikalni element. Hodamo li uzbrdo, usredotočujemo se na jednu točku, dok spuštanje potiče perifernu svijest, svijest o postojanju panorame. Kad šećemo dobrim tempom, ni prebrzo ni presporo, osjećamo kako smo jedno sa svijetom.

Na planini s djecom uvijek vlada atmosfera zajedništva, kada vodimo djecu u prirodu, izgledamo kao neka ekipa iz sedamdesetih! Igranje vani, danas podsjeća na prošla vremena, i pored svog komfora koji današnji svijet pruža, često su naša djeca lišena onih osnovnih prirodnih stvari.

Vrlo jednostavan recept da ne zakržljaju osjetila naše djece je upravo boravak u prirodi!

To je kao da su tijelo, um i svijet u stanju harmonije. Šećemo, kako bi naučili razmišljati!

I naravno planinareći s djecom neizbježno je grljenje stabala! Probajte!

Divno je promatrati djecu kako se spontano prepuštaju obnavljajućoj energiji stabala i kako često traže da se ta „igra“ ponovi!

Naravno boravak u prirodi nije samo stvar čistog zraka – u prirodi se najbolje uči ne samo o životu u prirodi, već životu uopće.

Mnogi planinari znaju da na planinama ne postoje statusni simboli, prijateljstvo se ne mjeri po marki tenisica ili telefona, već obostranog osjećaja sreće i osmijeha koji nam je izazvala panorama ili pružanje ruke pri prelasku preko stijene.

Hrana je posebno ukusna na planini, a djeca na planinarenju sve dijele od čokoladice do vode. Prijateljstva postaju čvrsta, djeca prolaze zajedno iste napore do vrha planine. Potiče i samopouzdanje, jer na planini nema predaje, a svladavanje prepreka ih ojačava reflektirajući se i na njihov pristup problemima u svakodnevnom životu.

Planinarenje je uvjerljivo jedna od najzdravijih aktivnosti, a činjenica da se odvija u prirodi, na najljepšim mjestima koja možemo zamisliti, još više daje na značaju istog.

Osjećaj duhovnog zadovoljstva koje nadjačava potrebu za materijalnim, promijeniti će vašu djecu iz korijena.

Zato…planinarite!

sretnodijete.net